Sada ćemo vas uvesti u samu problematiku disleksije i ukratko pokušati prikazati njenu simptomatologiju. Brojne spomenute simptome roditelji nisu dužni poznavati, ali ovaj kratak prikaz kojeg nudimo je upravo tu kako biste vi mogli prepoznati neke teškoće koje vaše dijete ili vaš učenik ima te se mogli obratiti stručnjaku logopedu.
Prvim ispitivanjima teškoća u čitanju i pisanju počinju se baviti liječnici već potkraj 19. stoljeća. Kroz godine, poteškoće su se definirale različitim terminima kao što su: sljepoća za riječi (Broadbent, 1872.; Berlin, 1887.; Hinshelwood, 1900.), strefosimbolija (Orton, 1937.), aleksija (Kussmaul, 1877.), legastenija, slabost čitanja (Arnold, 1948.; Bach, 1949.; Walter, 1954.), specifične teškoće čitanja, poremećaj čitanja te poremećaj čitanja i pisanja.
Autori su svim ovim terminima nastojali objasniti poremećaj u čitanju koji nastaje kod djece (osoba) unatoč urednoj inteligenciji, konvencionalnoj poduci i odgovarajućim okolinskim čimbenicima. Danas prevladava termin „disleksija“ koji je uveo Berlin 1884. godine.
Termin dolazi od grčke riječi dys-slab, loš i riječi lexsis-jezik,riječ.
Djeca (osobe) s disleksijom ne iskazuju na jednak način niti u jednakoj mjeri obilježja poremećaja što otežava definiranje samog poremećaja. Zbog toga nije moguće stvoriti homogenu skupinu osoba s disleksijom.
Smisao usvajanja same vještine čitanja je razumijevanje poruke. Kada je dijete usvojilo govorni jezik, počinje usvajati pisani jezik.
Konačan cilj usvajanja tehnike čitanja i pisanja je tečno čitanje s razumijevanjem (dekodiranje) i pravilno, smisleno pisanje (kodiranje).
U dijagnosticiranju disleksije i disgrafije važno je razlikovati specifične pogreške u čitanju i pisanju od običnih školskih pogrešaka koje dijete pravi u procesu opismenjavanja i od nespecifičnih teškoća u čitanju i pisanju.
U Hrvatskoj je više djece koja iskazuju početne teškoće u čitanju zbog:
- nesustavnog rada na predvještinama čitanja i pisanja
- toga što testovi za upis učenika u prve razrede nisu dostatan kriterij za stvarno utvrđivanje spremnosti djeteta za usvajanje čitanja i pisanja
- opsežnosti školskih programa i zahtjeva koji se stavljaju pred dijete
- ne uzimanja u obzir emocionalne zrelosti djeteta
Nespecifične teškoće u čitanju i pisanju podrazumijevanju poteškoće nastale kognitivnim zaostajanjem, oštećenjem osjetila vida ili sluha ili općim nedovoljnim razvojem govora (npr. motorička disfazija). Ovakve poteškoće su simptom nekog drugom primarnog poremećaja.
