Pisane sposobnosti mnogo su više od rukopisa i sricanja, jer pisanje je jedna od „najčovječnijih“ sposobnosti koja zahtjeva integraciju mnogih sposobnosti (Bradley-Johnson & Lesiak, prema Lesiak, 1992.). Poremećaji pisanja rijetko se spominju odvojeno u školskom razdoblju, češće se spominju unutar teškoća u učenju ili disleksije.

Disgrafija predstavlja stabilne i ozbiljne teškoće u ovladavanju vještinom pisanja koje nisu povezane s nepoznavanjem pravopisa i trajno su prisutne bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govorno-jezičnog razvoja, normalnog stanja osjetila sluha i vida te redovitog školovanja. Radi se o zaostajanju u vještini pisanja do dva školska razreda.

 

acquistare tadalafil generico online

Pogreške se događaju na tri razine:

  1. Na razini slova i sloga (izostavljane, premještanje, dodavanje slova i slogova, zamjene i miješanja, perseveracije i anticipacije)
  2. Na razini riječi (rastavljeno pisanje dijelova iste riječi, sastavljeno pisanje nekoliko riječi, kontaminacije, remećenje granica između riječi, morfološki i tvorbeni disgramatizam)
  3. Na razini rečenice (sintaktički disgramatizam, neispravna interpunkcija)

Razlikujemo četiri oblika disgrafije:

  1. Optička disgrafija – povezana je s nedovoljnom razvijenošću vizualno-prostorne percepcije te analize i sinteze vizualno-prostornih podataka. Teškoće se javljaju u upotrebljavanju riječi vremenskog i prostornog značenja te snalaženja u prostoru (prostorna orijentacija).
  2. Fonološka disgrafija koja je povezana s poremećajem usmenog govora.
    Razlikujemo: a) artikulacijsko-akustičku disgrafiju koje dijete piše onako kako izgovara. Obično se radi o djeci s polimorfnim dislalijama (višestrukim poremećajima izgovora).
    b) Akustičku disgrafiju kod koje je usmeni govor normalno razvijen zbog nedovoljno razvijene veze između slušnog imotoričkog dijela govornog sustava, dijete ne čuje vlastiti poremećeni izgovor.Međutim, teškoće se javljaju u slušnom razlikovanju, a manifestiraju se miješanjem slova
  3. Jezična disgrafija kod koje se teškoće u pisanju manifestiraju na razini riječi i rečenice.
    Razlikujemo:
    – disgrafiju uzrokovanu poremećajem jezične analize i sinteze kod koje se remeti struktura riječi i rečenice.
    – disgramatičku disgrafiju koju karakteriziraju leksično-gramatičke pogreške na razini riječi i rečenice (disgramatizmi).
  4. Dispraksična ili motorička disgrafija koja nastaje nedovoljnom razvijenošću motoričkog dijela sustava tijela i uma. Dolazi do miješanja slova prema bliskosti njihovog načina pisanja, nestabilnog i nečitkog rukopisa. Poteškoće se javljaju na stupnju prvog grafema u kineme, mišićni osjet finih pokreta nije dovoljno razvijen.