Specifične poteškoće u čitanju karakterizira brojnost i stabilnost pogrešaka. Danas se zna da disleksiju uzrokuju otežani procesi obrade, a ne samo primanja podataka. Teškoće se javljaju u fazi dekodiranja slova u glasove. Prema britanskom neurologu Critchleyu disleksija je „poremećaj u učenju koji započinje s teškoćama pri učenju i čitanju, a poslije lošim pravopisom i odsutnošću lakog baratanja pisanim jezikom za razliku od govornog jezika. Kognitivna je naravi i često genetski uvjetovan. Nije uzrokovana intelektualnim nedostacima, manjkavim socio-kulturnim prilikama, načinom poučavanja niti ikakvim poznatim neurološkim oštećenjem. Najvjerojatnije je specifični poremećaj u sazrijevanju koji dijelom iščezava kao dijete postaje starije. Moguće ga je znatno smanjiti pravodobnom i ciljanom pomoći.“
Definicija disleksije prema DSM IV (1996.) – Bitno obilježje poremećaja u čitanju je dostignuta razina čitanja (tj. točnost u čitanju, brzina i razumijevanje mjereni individualno standardiziranim testovima) koja je znatno niža od očekivane s obzirom na kronološku dob osobe, izmjerenu inteligenciju i obrazovanje primjereno dobi. Smetnje u čitanju znatno utječu na dostignutu akademsku razinu ili svakodnevne aktivnosti u kojima se zahtjeva vještina čitanja.
U osoba s poremećajem čitanja glasno čitanje karakterizirano je iskrivljavanjem, zamjenama ili ispuštanjima, sporošću ili pogreškama u razumijevanju. Osobe s disleksijom doživljavaju riječ kao slušnu ili vidnu cjelinu. Teškoće se javljaju u različitim aspektima usvajanja vještine čitanja kao npr. teško pronalaze rimu, ne prepoznaju aliteraciju, ne mogu grupirati riječi prema prvom ili zadnjem glasu ili slično. Kod ove djece je karakteristično sporo imenovanje koje upućuje na usporenu obradu podataka u svijesti.
Neposredan uzrok disleksije je neočuvana mogućnost raščlanjivanja riječi na glasove tj. fonološka neosviještenost i nemogućnost uočavanja i pamćenja glasovne strukture riječi.
Djeca s disleksijom mogu imati i jezičnih teškoća. Često nisu vidljive u svakodnevnom govoru. Zahtjevnije govorne situacije, poput opisivanja nekog događaja ili situacije, otkrivaju nijanse u stupnju razvoja dječjeg jezika. Djeca s disleksijom pokazuju određene predznake, zaostaju u razvoju „pedčitalačkih vještina“, kasnije progovore, rečenice su im kraće i jednostavnije, a izgovor riječi manje točan.
Iako se dijagnoza disleksije ne postavlja prije kraja drugog razreda, već u početku školovanja uočavaju se sljedeće poteškoće:
- Osviješten glas. Dolazi do pojave fonoloških pogrešaka.
- Teškoće u vizualnom razlikovanju oblika, analizi i sintezi vizualnih podražaja.
- Na stupnju ovladanja slogovnim čitanjem. Spajanje slova u slogove djeci predstavlja veliki problem.
- Remeti glasovno-slogovnu strukturu riječi. Manifestira se zamjenama samoglasnika, vizualno sličnih suglasnika, suglasnika sličnih po zvučnosti, izostavljanja i dodavanja glasova, premještanje slova i slogova i pogađanja riječi.
- Teškoće u razumijevanju pročitanog teksta. Može biti uzrokovano poteškoćama u procesu spajanja slogova u riječi ili nedovoljnom prepoznavanju sintaktičkih veza. Tehnika čitanja i razumijevanja ne moraju biti izravno povezane.
Disleksija može predstavljati teškoće u prostornoj orijentaciji, praćenju uputa, orijentaciji u vremenu (teško usvajanju mjesece u godini, dane u tjednu i snalaženje na satu) i prisjećanju riječi. Ron Davis autor knjige Dar disleksije naglašava izmijenjenu percepciju slova kao jedan od faktora koji utječu na nemogućnost učenja ispravnog oblika riječi. Slova se rotiraju pa je riječ krivo percipirana ili dijete umjesto slova vidi prazno polje.
Djeci s disleksijom slova se okreću, slova trče pred njihovim očima, gube dijelove riječi ili ne vide završetak rečenice. Neuspjeh u čitanju dovodi kod djece do nesigurnosti, gubitka samopouzdanja i fobične reakcije na čitanje. Takva djeca su u stalnom stresu, najčešće verbalno zlostavljana od svojih vršnjaka što može rezultirati pojavom devijantnih oblika ponašanja.